3,5,18,7,30,11

Jedan majski dan

— Autor optimistican @ 01:29

Bio je to jedan sasvim običan dan, šljakao sam u kancelariji na poslu koji nisam voleo, trebalo je danas da dodje na razgovor neka moguća nova koleginica, čulo se kucanje na vratima pa zvono, pomislio sam ko to može i da zvoni i da kuca valjda je dovoljno samo jedno od ta dva ,nebitno sekretarica je otvorila vrata.

Pošto je ta osoba morala da prodje pored kancelarije gde sam ja kao marljivo radio da bi otišla do kancelarije gde obitava kreštica (elem kreštica je nadimak koji sam ja dao direktorki zato što je stalno kreštala a ličila je na vešticu Laughing) ona je samo prošla onako brzo i sa ledja mi rekla ćao kao da se znamo 100 godina i ja sam ostao tako razjapljenih usta u bunilu pitajući se odakle ja znam ovo slatko mače.

Razgovor je trajao nekih pola sata nakon toga izašla je kreštica sa mačetom od malo pre i rekla je kolega imamo novu koleginicu Macu.  

To je sami početak za moje kratko pamćenje ali nije za nju jer Maca je mene znala od ranije kad sam dolazio kod njih u firmi da preuzimam neke materijale i dokumente, ali ja nisam bio obratio pažnju.

Maca je i dan danas moja maca ali ja možda više nisam njen mačor vreme će pokazati, ovde želim da ispričam jednu ljubavnu priču koja još uvek traje i trajaće dok god moje srce kuca, za danas je dosta sutra preksutra sledi nastavak, sad kad sam u krizi i kad je ne vidjam ne mogu dugo da pisem o nama ali opet imam potrebu da se izrazim.

M.... voli te tvoj M.....

Za tebe jedna lepa pesma


Powered by blog.rs